Provoditelji radionica bili su učenici sedmih i osmih razreda, ciljana grupa bili su treći i četvrti razredi, a kao vršnjačka podrška, gdje su učenici 'brusili svoj zanat', bili su njihovi vlastiti razredi, odnosno sedmi i osmi. Provoditelji radionica su bili sljedeći: Lea Rad (7.a), Katja Drkulec (7.a), Matea Milde (7.a), Dora Coufal (7.a), Loredana Kovačić (8.), Deni Adlaf (8.), Jan Znamenaček (8.), Lukas Lujanac (8.) i Filip Grabar (8.).  Radionice i učenike provoditelje  pripremila je pedagoginja Ana Švandrlik.

            Za učenike četvrtih, sedmih i osmih razreda, pedagoginja je s učenicima provoditeljima pripremila skeč, gdje su učenici prikazali univerzalnu temu nasilja nad 'štreberima'. Učenici su bili podijeljeni u četiri grupe, odnosno po 4 lika iz skeča (nasilnik, osoba koja potiče na nasilje, žrtva, svjedok). Nakon odgledanog skeča, učenici u publici su trebali napisati kako se njihov lik osjećao u toj situaciji i kratak kraj priče. Nakon što su to napisali, glasno su pročitali, a 'glumci' su morali izabrati najbolji kraj priče i odglumiti ga. Ne moramo ni reći koliko je bilo zabavno vidjeti snalaženje glumaca netom nakon pročitanog teksta, odnosno kraja priče (čiji su krajevi bili zaista različiti od razreda do razreda). Nakon prvog dijela, održana je druga radionica gdje su učenici izvukli određenu situaciju nasilja, razmislili kako bi se osjećali u toj situaciji, što bi željeli u toj situaciji i što bi na kraju poduzeli (Bullying feeling into action).

            Za učenike trećeg razreda, ali i učenike područnih škola (zbog malog broja učenika su bili uključeni učenici od 1. do 4. razreda), pedagoginja je s učenicima pripremila set od 4 radionice, a učenici su prolazili kroz sve četiri. U prvoj radionici su učenici „šetali osjećajima“ (Feeling walk), gdje su izvukli određenu situaciju i „stali“ na osjećaj – cilj je bio pokazati kako se u istim situacijama različito osjećamo; primjerice, situacija „Držiš malu bebu staru nekoliko dana.“ – neki učenici su osjećali sreću, neki paniku, neki čak i gađenje. Sljedeća radionica je bila da razmisle kada se osjećaju tako – na način da su izvukli karticu osjećaja, te rekli kada su se tako osjećali. Imali su i radionicu gdje su se najprije trebali sjetiti omiljenog jela i koji sastojci u njega idu, te povezati koji bi sastojci činili dobrog prijatelja. Sastojke dobrog prijatelja, zalijepili su u lonac (Feast of Great Realtionships). Radionica koja je bila dosta teška, ali koja je rezultirala dobrim rezultatima, bila je kada su morali odrediti svoj cilj, izvući karticu osjećaja i razmisliti o tome kako bi taj osjećaj utjecao na postizanje njihovog cilja. Cilj radionice je bio pokazati učenicima koliko naši osjećaji, odnosno to kako se osjećamo,  upravlja našim radnjama, tj. postizanju ciljeva (Emotion goals).

            Nakon provedenih radionica, svaki razred će napraviti plakat na temu „Čudesan svijet emocija“, odnosno njihovo viđenje emocija, a radovi će biti izloženi 24.11.2018. na predavanjima u sklopu Pop-up festivala.

            Reakcije učenika, ali i učitelja su pozitivne. Puno smo naučili, i učenici provoditelji, učenici publika, ali i pedagoginja. Učili smo jedni od drugih i zajedničkim snagama proveli radionice najbolje što možemo. Najveći problem je bio skupiti učenike provoditelje, zbog pretrpanih rasporeda. No, uspjeli smo. 

            Puno posla, puno teksta, no…imamo i puno fotografija koje možete vidjeti na poveznici.